Analiza potrošnje energije dviju vrsta industrijskih rashladnih uređaja, rashladnih hladnjaka sa zračnim i vodenim hlađenjem, koji se obično koriste u rashladnim uređajima. Koje su njihove karakteristike? Imaju i nedostataka. Kako bismo trebali riješiti ove probleme? Danas ćemo pažljivo analizirati potrošnju energije ove dvije vrste rashladnih uređaja.
Zračno hlađeni rashladni uređaji su skupi, glomazni i bučni. To su činjenice. Međutim, uporedna potrošnja energije u literaturi nikako nije sveobuhvatna. Na osnovu rashladnog kapaciteta od 3520KW (1000USrt), rashladni uređaji i rashladni uređaji sa zračnim hlađenjem troše više energije. Kao rezultat, sistem jedinica sa vazdušnim hlađenjem iznosi 350 kW od sistema sa vodenim hlađenjem. Ako je cijelo ljeto, veća snaga.
Jedinice hlađene zrakom su skupe i bučne. Ako su operativni troškovi zaista mnogo veći od troškova rashladnih uređaja s vodom, tada (prema izvornom omjeru od oko 28%), tada neće moći osvojiti tržište i ne mogu objasniti desetke hiljada velikih -skale jedinice do sada. Činjenica da rashladni uređaji rade sa zračnim hlađenjem.
Trebala bi biti jasna dva pitanja: jedinica instaliranog kapaciteta nije jednaka potrošnji energije; drugo, efikasnost i potrošnja energije jedinica koje rade pod punim i djelomičnim opterećenjem razlikuju se.
Pri punom opterećenju klimatizirana hladna voda viša je od temperature vodeno hlađenog kondenzacionog uređaja, a zračno hlađeni hladnjak je pogonska mašina u kojoj je pritisak veći, ali raspodjela opterećenja klima uređaja u cijelom ljeto je krajnje neuravnoteženo, čak je i u jednom satu dnevno opterećenje vrlo različito. Prema maksimalnom opterećenju jedinice, vrijeme rada je vrlo ograničeno. Prema općim statistikama, vrijeme kada je opterećenje klima uređaja veće od 90% je samo 7% do 8% punog radnog vremena, a 60% će činiti 60% od 50% opterećenja. To znači da hladnjak ljeti nije skoro pri punom opterećenju. Stoga je očito neprimjereno koristiti opremu instaliranog kapaciteta (ili ulaznu snagu pri punom opterećenju) kao relativno osnovnu potrošnju energije tijekom cijele godine.
Temperatura kondenzacije hladnjaka sa zračnim hlađenjem ovisi o vanjskoj temperaturi suhe žarulje, a temperatura kondenzacije vodeno hlađenih hladnjaka ovisi o vanjskoj temperaturi vlažne žarulje. U jednom danu temperatura suhe žarulje na vanjskom zraku je mnogo veća od temperature mokre žarulje. U južnom dijelu Kine dnevna temperatura ljeti uglavnom iznosi 8-10 ℃ dnevno, a u sušnijim područjima, čak i do 15-16 ℃, promjena temperature vlažne žarulje u toku dana je vrlo mala ( temperatura suhe žarulje je samo 1/5 oko). Na taj način temperatura kondenzacijske jedinice hlađene vodom gotovo se ne mijenja za jedan dan, dok će temperatura vanjske suve žarulje zračno hlađene jedinice pasti. Zaključak da jedinica sa zračnim hlađenjem mora biti bolja od one hlađene vodom s visokom temperaturom kondenzacije za 5? 10 ℃, a da rezultirajuća jedinica hlađena zrakom mora biti veća od jedinice hlađene vodom očito je netočna.
Sjedinjene Države usvojile su usporedbu potrošnje energije centrifugalnih rashladnih uređaja s vodenim hlađenjem tvrtke Trane i centrifugalnih hladnjaka sa zračnim hlađenjem pri punom i djelomičnom opterećenju. Potrošnja energije jedinice je za oko 15% veća od potrošnje vodeno hlađenog hladnjaka, ali je 3. februara opterećenje između dvije zemlje u osnovi isto, a zračno hlađeno je nešto niže, dok je 1 / 3 opterećenja, jedinica s zračnim hlađenjem je daleko. Za oko 30% je niža u odnosu na jedinicu s vodenim hlađenjem. Stoga općenito rashladni uređaji sa zračnim hlađenjem i godišnja potrošnja energije nisu manji od velikog broja jedinica hlađenih vodom, zajedno s troškovima održavanja opreme za uređaje za hlađenje vodom (održavanje sistema rashladnih tornjeva, obrada vode, kondenzacija. Viša je od one kod jedinica sa vazdušnim hlađenjem, tako da ukupni operativni troškovi jedinica sa vazdušnim hlađenjem mogu takođe biti nešto niži od onih kod jedinica hlađenih vodom.
